Recimo da si novinar ili zainteresirani građanin i ideš vidjeti šta je predsjednik radio 19. prosinca 2024. ?
Kliknemo na vijest pod naslovom “Predsjednik Milanović: Hrvatska se mora svaki dan boriti za svoje interese”.
https://www.predsjednik.hr/vijesti/predsjednik-milanovic-hrvatska-se-mora-svaki-dan-boriti-za-svoje-interese
Prenijeti ćemo ga ovdje i detaljno analizirati.
Predsjednik Milanović: Hrvatska se mora svaki dan boriti za svoje interese
19. prosinca 2024.
13:46
„Europska unija je jedan veliki svijet u kojem smo mi jedna mala zemlja koja se mora svaki dan boriti za svoje interese i svaki dan gledati da te netko, kome nije stalo do tebe, ne ošteti. To je tako, život je takav i djecu tako treba odgajati i pripremati za izlazak u taj svijet i za borbu za naše interese, interese naših gradova, sela, općina. To je trezvenost, to nije poniznost, a prema drugima budi samo korektan i pristojan“, poručio je danas predsjednik Republike Zoran Milanović na svečanom obilježavanju 240. godišnjice osnutka Pučke škole u Petrijancu.
„Tako, vjerujem, i odgajate djecu; kroz građanski, vjerski i zdravstveni odgoj. Vrijednosti su moderne jer Hrvatska bez moderniteta ne može naprijed, ali moraju biti i tradicionalne što znači da nikakve nove genijalne ideje neće proći jer narod to drži na distanci. Narod je skeptičan i ne vjeruje svakakvoj gluposti koju čuje, ne podvodi se. Zato je bitno i da politika nije povodljiva“, dodao je predsjednik Milanović.
Petrijanec je općina na sjeveru Hrvatskog zagorja, u sastavu Varaždinske županije pa je predsjednik Milanović u prigodnom obraćanju govorio o posebnostima toga kraja te se osvrnuo i na prihode općine. „Vaši izvorni prihodi su ono što vi jeste i to je malo, ali on predstavlja karakter većine ljudi i koliko su ovdje ljudi realni. Biti realan znači biti svjestan toga da europski fondovi neće trajati zauvijek, da su tu još neko vrijeme i da treba potrošiti taj novac jer to je hrvatski novac. I tko god se klanja europskim fondovima i pomoći iz Europe treba znati da smo mi dosta dali, mi smo potpuno otvorili svoju zemlju za nekakav europski san“, rekao je hrvatski Predsjednik.
U Petrijancu je 1785. godine završena zgrada i otvorena prva osnovna pučka trivijalna škola za jedanaest dječaka i tri djevojčice. Stara škola, nepokretno dobro i prostor gdje se održavala nastava obnovljena je i služi kao javna zgrada, a škola je premještena na drugu lokaciju gdje je izgrađena nova zgrada s dvoranom. Danas osnovna škola Petrijanec ima 466 učenika, od čega je trećina učenika romske nacionalne manjine, koji se uspješno integriraju u nastavne i odgojne procese, a sama škola je energetski obnovljena i dobro opremljena.
Uz predsjednika Milanovića bila je savjetnica Predsjednika za odgoj i obrazovanje Jadranka Žarković.
U analizi će se posebno razmotriti pojave poput „kompleksa malih“ naspram „velikih“, širenja straha i promoviranja izolacionizma, pozivanja na narod te korištenja narativa o tome kako nam „pripadaju“ ili „duguju“ europski fondovi.
1. Kompleks „malih“ naspram „velikih“
a) Inzistiranje na narativu „mala zemlja u velikom svijetu“
Predsjednik Milanović naglašava da je Europska unija „veliki svijet“, dok je Hrvatska „mala zemlja“ koja se mora boriti za svoje interese. Ova retorička slika „mali protiv velikih“ tipična je za populističku politiku koja ujedno mobilizira građane. Za razliku od otvorenog suprotstavljanja Europskoj uniji, Milanović suptilno uvodi ideju da su „veliki“ uvijek spremni oštetiti „male“ ako im se pruži prilika. Takvom se taktikom potiče osjećaj nepravde i ugroženosti kod birača.
b) Psihološki učinak
Građani nerijetko imaju dojam da je država, osobito ako se radi o maloj državi, na „udaru“ jačih i moćnijih. Vodeći političari koji to potenciraju, dobivaju simpatije birača kroz narativ o pravednoj „borbi Davida protiv Golijata“. Jednako tako, spominjanje djece (koja se trebaju tako odgajati „za borbu“) poseban je emocionalni okidač: stvara dojam da je cijelo društvo, uključujući buduće naraštaje, izloženo prijetnji.
2. Širenje straha i promoviranje „opreza“ (umjesto otvorenosti)
a) „Moraš paziti da te netko ne ošteti“
Izjava kako bi se svaki dan trebalo brinuti hoće li nas netko, „kome nije stalo do nas“, oštetiti, implicira da su drugi (veće članice EU-a, europske institucije, itd.) uglavnom nezainteresirani ili neprijateljski nastrojeni. Umjesto jačanja povjerenja i suradnje, naglasak je na potrebi za zaštitom i neprestanim oprezom.
b) Prikriveni izolacionizam
Iako se predsjednik Milanović ne zalaže eksplicitno za izlazak iz EU-a, u podtekstu se nazire ideja da su europske integracije do određene mjere ugroza. Ovime se posredno promovira stav kako „moramo sami, samo na sebe računati“ i kako moramo biti skeptični prema svemu novom. Taj diskurs širi dozu defenzivnosti koja lako prelazi u izolacionistički impuls (zatvaranje zajednice i mentalno postavljanje granica prema van).
3. Pozivanje na narod, tradiciju i „odbijanje novih ideja“
a) „Modernitet, ali i tradicionalne vrijednosti“
Govoreći o odgoju djece („kroz građanski, vjerski i zdravstveni odgoj“), ističe se kako su vrijednosti „moderne“ ali i tradicionalne. Pritom se tvrdi da „nikakve nove genijalne ideje neće proći jer narod to drži na distanci“. Ova retorička konstrukcija odražava klasični populistički paradoks: političar se deklarira kao otvoren promjenama („modernitet“), ali istovremeno šalje poruku da je narod sklon nepovjerenju prema svemu što smatra previše „novim“ ili „tuđim“.
b) Skepticizam kao „vrlina naroda“
Govornik zaključuje kako je narod skeptičan i ne podvodi se „svakoj gluposti koju čuje“. To jača osjećaj kolektivne mudrosti – ako je narod toliko razborit i tradicionalan, svaka vanjska ili inovativna ideja često se prikazuje kao nepotrebna ili čak opasna. Ovakva vrsta populizma gradi na polarizaciji: „dobri, zdravorazumski narod“ nasuprot „pomodnih tuđih ideja“ ili „tehno-birokratske“ EU.
4. Korištenje narativa o „našem“ novcu i EU fondovima
a) „Europski fondovi su naš novac“
U govoru se implicira da je financijska pomoć Europske unije zapravo „hrvatski novac“, te da EU fondovi neće trajati zauvijek. Iako je to formalno točno utoliko što Hrvatska i druge članice uplaćuju u EU proračun, retorika ističe tek fragment istine: svojevrsnu simplifikaciju koja prikladno zanemaruje širu sliku (uzajamne koristi, prilike za razvoj, međusobnu solidarnost EU članica).
b) „Dosta smo mi dali Europi“
Milanović spominje i da se Hrvatska „potpuno otvorila za nekakav europski san“. To stvara dojam da je ulazak Hrvatske u EU bio usluga Europi, a ne obostrana korist, te da Europi dugoročno više znači hrvatsko članstvo, nego Hrvatskoj sama Europska unija. Takva interpretacija indirektno poziva na pitanje: „Ako smo toliko dali, gdje je naš dio?“ Ovakav narativ pogoduje osjećaju zapostavljenosti i potiče bunt prema „vanjskima“ koji, navodno, profitiraju na račun Hrvatske.
5. Emocionalne i komunikacijske strategije
a) Jednostavnost i univerzalnost poruke
Poruka je iznimno jednostavna i izravna: Hrvatska je mala država, EU je velik svijet, treba biti oprezan. Ponavljaju se osnovne populističke mantre:
- „Nemojmo biti naivni“
- „Borimo se za naš novac“
- „Drugi neće misliti na nas, pa moramo sami“
b) „Običan čovjek“ kao mjera ispravnosti
Kada Milanović ističe da „narod ne vjeruje svemu što čuje“ i da se „ne podvodi glupostima“, poziva se na navodnu kolektivnu mudrost „malih ljudi“ koja je bolja od složenih ekspertiza ili europskih normi. Time se potencijalno razotkrivaju i antielitističke tendencije (karakteristične za populističke govornike), gdje je glas ulice istovremeno „svet“ i nedvojben, a svako protupitanje može se lako diskvalificirati kao „otuđeno od naroda“.
A što su zapravo poručili organizatori proslave na kojoj je Predsjednik bio gost?