Proruski stavovi su važan aspekt milanovićeve vanjske politike. U kontekstu sve veće geopolitičke napetosti između Rusije i Zapada, Milanović je često izražavao stavove koji se mogu smatrati suosjećajnima prema Rusiji, posebno kritizirajući sankcije EU prema Rusiji i pozivajući na popuštanje. Neobična razina susjećanja prema agresoru u slučaju Rusije (ali i Srebrenice) čini se prije kao politički lapurlatizam bez esencije s ciljem da si podigne vidljivost i ima osigurano konfrontacijsko gorivo koje u slučaju Rusije može dugo trajati.
S obzirom da nema razrađene politike po drugim pitanjima bilo bi jako neobično da je baš u ovom slučaju to dio nekog promišljenog strateškog promišljanja.
Za razliku od drugih proruskih populista kao što su Orban, Vučić i Dodik koji imaju konkretne interese ovdje su interesi još nepoznati.
Milanovićeva politika i izjave koje se smatraju proruskima možda nisu vođene namjerom da se izravno podrži Rusija, već mogu biti izraz njegovih vlastitih političkih uvjerenja ili vjerojatnije rezultat ograničenog političkog dosega i frustracije budući da je fokusiran isključivo na protokalrnu lokalnu politiku.
Međutim, učinak njegovih postupaka može na neki način odgovarati ruskoj strategiji slabljenja jedinstva unutar NATO-a i EU.
Bez jasnih dokaza o izravnoj suradnji s Rusijom, teško je definitivno kategorizirati Milanovića kao “ruskog igrača”. Ipak, s obzirom na potencijalne učinke njegovih politika, može se argumentirati da njegovi postupci mogu biti korisni za ruske interese, čineći ga, možda nesvjesno, “korisnim idiotom” u kontekstu šire ruske geopolitičke strategije.
Milanovićev “državnički” stav koji istovremeno zagovara sigurnost za Hrvatsku, ali se protivi proširenju NATO-a i ima razumijevanje za ruske akcije je prilično kontradiktoran. NATO je osnovan s ciljem osiguranja zajedničke obrane svojih članica, pa Milanovićeva protivljenje ovoj osnovnoj funkciji saveza, kao i proširenju na Finsku i Švedsku stavlja u pitanje njegovu predanost sigurnosti Hrvatske. Jedina prednost ovog njegovog stava je što sluđuje Plenkovića, što je možda i Milanovićev glavni cilj budući da ga politika kao takva ne zanima previše ako se ne radi o egu i doskočicama.
https://ine.org.pl/wp-content/uploads/2024/12/RUS-dzialania-hybrydowe-ENG.pdf